Prvi Karlovački Desetoboj 2022.
Grad je najljepši kad su ljudi vani
Pandemijske su godine, kao i mnogima drugima, i meni poslužile kao svojevrsni reset. Nakon 10 godina života u Zagrebu, uslijedio je povratak u Karlovac i vrijeme za novo životno poglavlje. Došle su nove obiteljske uloge, ušlo se u nove poslovne pothvate, ali se nije zaboravilo na stare navike. Jedna od tih, za kojoj sam posebno patio u Zagrebu, je način života za vrijeme karlovačkog ljeta. Za mene to znači svaku sekundu lijepog vremena provesti vani: na kupanju, na biciklu, na nogometu, na cugi i na svemu što se ljeti događa, a kasnije ugasi.
Život je ljepši kad se igraš, ali s vremenom trebaš smisliti nove igre
Ali... zašto nam se onda nerijetko javlja taj grč kad treba izaći van? Jel nam posao toliko ubije volju za životom? Jesmo li se ulijenili, postali povučeniji? Imamo li osjećaj da je sve postalo monotono, da se tradicije samo odrađuju? Ili smo si samo svi međusobno dosadili?
Ne znam što je točan odgovor, ali znam da mi taj osjećaj ide na živce i da ga se želim riješiti.
Zapravo, mislim da je odgovornost kolektivna. Da nas je "on demand" način života naučio da sve možemo dobiti kad god, pa tako i kad se zaželimo društva riješimo kroz brzi fiks storiesa na društvenim mrežama. Mislim da smo zaboravili da za dobro društvo svi trebamo uložiti više truda i na svoj način pridonijeti.
Stare ideje na novi način
S obzirom na to da se na ovaj ili onaj način cijeli život bavim sportom, gledao sam što mogu napraviti u toj domeni. Biti dobar u sportu je u djetinjstvu značilo imati "jaču" reputaciju na ulici, pa su svi bili sportski likovi. Obično si imao jedan sport koji si trenirao, a uz to još nekoliko sportova u kojima si bio dobar jer su se igrali vani. Bili smo stvarno svestrani i to je nešto što sam uvijek htio testirati - tko je najbolji u svemu? Tako je, puno godina kasnije, iz ladice starih ideja nastala nova:
Ideja je bila sljedeća:
- 3 natjecatelja
- svaki bira svoja 4 sporta
- na jedan dobije veto jer je prejak u tome
- 10. sport će biti neki zajednički
- odradimo to kroz ljeto
Uz mene, pokusni kunići su bili moji kumovi: Ivan Krčmar i Ivan Biočić, a odabir sportova je bio sljedeći:
Trčanje 400m, tenis, košarka 1na1, biljar, plivanje, biciklizam, nogomet jedanaesterci, vaterpolo peterci, boćanje i nešto što je na kraju propalo jer je ovisilo o određenom napuhancu na Foginovom.
Osoba koja je predložila pojedini sport je bila zadužena za organizaciju i određivanja formata po kojem će se moći odrediti tko je prvi (3 boda), drugi (2 boda) i treći (1 bod). Da sve to skupa bude "važnije"; napravili smo si majice i natjecanje je moglo početi!
Nakon 4 discipline stanje je bilo sljedeće:
Brnardić - 11 bodova
Biočić - 8 bodova
Krčmar - 5 boda
No važnije od toga, javio se osjećaj da ima nešto u ovome. Sve češće bi si nakon druženja rekli onu rečenicu "Trebali bi ovo češće" ili "Baš bi mogli nekad ovo ponoviti". Nadalje, bilo je tu i izvrsnih rezultata, poput Biočićevog plivanja od vrha slapa do nasuprotne ploče za 41 sekundu. Krčmar i ja smo se na 400m prisjetili dana kad smo trenirali atletiku, a u Osmici sati ostavljenih za biljarskim stolom. Na pomoćnom terenu NK Karlovca smo zaigrali i tu "lutriju" jedanaesteraca.
Biočić je pobjedom u vaterpolu potvrdio dominaciju u vodenim sportovima, a Krčmar mirnu i preciznu ruku u boćanju. Ja sam si pokazao da zbog 6 godina treniranja stolnog tenisa mogu nešto prenijeti u tenis.
Mislili smo da će nas igranje na terenu gdje je igrala NBA All star ekipa inspirirati, ali u košarci se osim Biočića nismo iskazali. Stanje prije zadnjeg sporta, biciklizma, je bilo sljedeće:
Brnardić - 19 bodova
Biočić - 18 bodova
Krčmar - 11 bodova
Jurili smo ko' majmuni, jedan po jedan na istom biciklu i u toj ruti oko Korane i Mekušja sam ja bolje prošao, no u svemu tome je prevladao osjećaj kolektivne pobjede nad onim grčem s početka priče.
Mislim, kad se pogleda izvana, ovo sve je pomalo smiješno - 3 tipa su si napravila svoje natjecanje, ganjali se tijekom ljeta bez da je itko znao za to. Ali eto, kad smo na kraju sjeli u Kostanjac, podijelili si medalje i rekapitulirali stvari, prevladao je osjećaj da smo za sebe napravili nešto lijepo i veliko.
I da je ovo početak neke nove lijepe priče.
